Od najstarijih Ilirskih i rimskih vrmena Bosna je bila poznata po rudama zlata, srebra, gvoždja, bakra,uglja, i drugih. Proizvodjnja metalnih mačeva, kopalja, noževa, buzdovana dala je veliki zamah razvoju ilirskog društva koji su se branili od rimljana punih 250 godina, a kasnije su kao rimski carevi, vojnici, mornarica dali poseban doprinos razvoju rimske države. Dolaskom Aurstrougarske krajem XIX vijeka nastavljena su istraživanja i pronadjene skoro sve rude koje postoje posebno na planini vranici. Poslije u XXI vijeku po završetku rata u Bosni i Hercegovini strani investitori rade na rudnim istraživanjima.
Američka kompanija Shell je pronašla naftu u Hercegovini oko Drežnice, oko Tuzle, i Prijedora. Australaska kompanija „Adriatic metals“ je pronašla zlato u okolini Vareša , 50 Km od Sarajeva. "Rezultati su višestruko uzbudljivi. Dakle, otkrili smo da mineralizirani sloj ide dublje nego što smo pretpostavljali, pritom se kvaliteta rude pokazala kao izvanredna", kazao je predsjednik kompanije Adriatic Metals Geraint Harris. Planovi su im da investiraju u eksploataciju dodatnih 10 miliona dollara. Britanska kompanija Mineco Limited ove godine će završiti sve potrebne infrastrukturne radove na površinskom i podzemnom postrojenju u Rudniku olova u Olovu, nakon čega bi 2018. godine bili podignuti svi operativni kapaciteti i bilo zaposleno blizu 200 radnika. U rudniku olova bit će iskopano 120.000 tona rude u 2018. godini, što će se povećati na maksimalno 150.000 tona u naredne tri godine. Ruda će biti prerađivana u rudniku Sase kod Srebrenice, ali ne duže od tri godine s obzirom na to da će se ti poslovi obavljati i u Olovu. Konačni proizvodi će se izvoziti i prodavati na međunarodnim tržištima metala ili potencijalno dopuniti trenutno snabdijevanje topionice olova “Fregat” u Rusiji koja u sastavu kompanije Mineco radi proizvodnju čistog metala. Kompanija za istraživanje materijala i resursa Red Rock Resources PLC objavila je danas da je stekla vlasništvo u kompaniji Steelmin Ltd. Oni su postigli finansijski dogovor, prema kojem će finansirati Steelmin kako bi osigurali obnovu postrojenja fabrike ferosilicija u Jajcu, piše London South East. Red Rock je saopćio kako je stekao 17 posto u Londonskoj komapniji Steelmin.
Poznata fraza iz serije Monti Pajton „A sada nešto drugačije“ pada mi na pamet kada razmišljam o proteklom Marketing Summity i Talk iN Business u organizaciji Alter Media i njenog vlasnika i direktora Rešida Muratovića. On je podmetnuo ledja za nešto što se i sam pitao, evo ako neće niko, ja ću pokrenuti prava pitanja o budućnosti marketinga i poslovanja u BiH. Osjeća se u zraku da dolazi vrijeme promjena, da smo dodirnuli dno i da sada trebamo krenuti prema gore. Čudan je taj svijet marketinga, extrovertni tipovi, pola njih misli da su poslovni čarobnjaci i geniji kao Bil Gejts ili Ričard Brenson. Pomalo umjetnici i pomalo sanjari. Svi su se utrkivali da podignu i ojačaju strane firme, a domaće su propadale (sjetimo se kampanje „miriše bijelo“ za Ditu) izmedju ostalog jer nisu imale dovoljno profita za ulaganje u kampanje. Skoro da i nema proizvodne kompanije koja ulaže u marketing ,samo trgovci, bankari, osiguravajuća društva, medjunarodne korporacije. Ali sazrela je svijest da bez naše industrije i proizvodnje ne možemo izaći iz krize. Može li domaći marketing da pomogne, recimo, AS grupi da nadjača Atlantic Grupu, Bingu da pobjedi Konzum, Energoinvestu da parira Končaru, Bajri da bude bolja od Perutnine itd. Veličina marketing tržišta se smanjila, došlo do konsolidacije igrača i nastala gužva u šesnaestercu.Da li su izvukli neke zaključke sa okruglog stola na Marketing Summitu ?
Ne znam, vrijeme će pokazati.
Pored Summita Alter Media ima i sjajni magazin za FMCF Industriju „IN Store“ koji izlazi u cijelom regionu i postaje vodeći magazin u toj industriji. Znači ipak se može, ako se hoće i ima jasna vizija, ali i bogato znanje, iskustvo, energija i odličan tim. Izvor odličnih informacija za sve kategorije, iskustva poslovnih ljudi, nema politike. Kada nam stanje na berzi budu značajnije od rezultata parova na kladionicama možda ćemo i krenuti naprijed. Treća platforma „Talk In Business“ u okviru BusINess Academije je nešto sasvim drugačije. Jednom mjesečno okupljaju se vodeći ljudi (najčešće manageri prodaje) pojedinih kategorija (duhanska, mlijeko i mlječni proizvodi, slatki program, itd) u formi Okruglog stola da pričaju o problemima svog poslovanja i načinima unapredjenja te oblasti. Ne osjeti se ljuta konkurencija, svi u opuštenoj atmosferi diskutiraju, na kraju zajedno ručaju. Upoznaju se bolje medjusobno, razmjenjuju ideje, jer su svi u istom okruženju i u istim problemima zemlje u tranziciji. Na kraju izvuku se neki zajednički prijedlozi za naredne akcije. Iz ovoga će se nešto poroditi sigurno, nešto sasvim drugačije.
Kada su me Zoran Vojvodić i Rade Nikolić iz Kreativnih inovacija iz Beograda pozvali da dodjem u Vrnjačku Banju i prezentiram IIOSS poslovnu metodologiju, nisam se mnogo dvoumio. Prvo nisam nikad bio u Vrnjačkoj banji, biseru srpskog turizma, a i skup je bio interesantan – SME Week, Business Samit i Sajam Turizma,hrane i pića 27-29.06.2014.
Poslije vožnje od 5 sati preko Užica, Čačka i Kraljeva stigao sam u Banju i smjestio se u Hotel Breza sa tri zvjezdice. Hotelom još uvijek upravlja vojska (Pukovnik direktor Hotela), sobe kao iz Titovog doba, krevet i posteljina stari preko 30 godina.Prvi utisak o Banji da to nije kako sam zamišljao: gosti većinom sindikalci, penzioneri, omladina. Pored lijepih vila kiosci sa kokicama,sladoledima,u promenadi mali vašar, nedovršeni hoteli, propale privatizacije. Vidi se da nema strategije, managementa destinacije,opšta konfuzija, vode me da vidim japansku baštu, ali neznam kako se ona uklapa u Vrnjačku Banju u centru Srbije.Rimski izvori zatvoreni, u restoranu Goćko tražim domaće specijalitete,ali kaže nemaju, niko ih ne traži, stranih gostiju malo, samo nešto Rusa, a domaći se stide proje,sarme,kupusa, graha prebranca itd. Nude mi voćnu salatu ,ali ne sa domaćim breskvama,kajsijama, malinama,kupinama,kruškama, nego sa narandžama, bananama, kivi, mango, ananas – sve domaće voćke, kao da u Srbiji nema voća. I u Srbiji nemaju svijest o domaćem turističkom proizvodu, osim nešto domaćih rakija, vina, džemova, meda, sira islično.Nema turističkog proizvoda.
U razgovoru sa vlasnikom restorana Gočko, žali nam se da sezona traje samo 2 mjeseca (juli i august) i mi kao konsultanti odmah nalazimo ideju da idemo u septembru naredne godine sa Sarmijadom. U susjednom selu Mrčajevci to je Kupusijada, već 7 po redu.Vidjećemo šta će biti. Rade hoće da mu to radi besplatno,ali ja kažem da ta ideja i organizacija zahtjeva profesionalan pristup i plaćanje. Nema besplatnog ručka.
SME week je prošao sa 15 učesnika, nažalost nikog iz vlasti i tursitčke organizacije Banje, kao da to njih ne interersuje. Na sajmu negdje oko 50 izlagača, uglavnom mali proizvodjači vina, rakije, mesnih preradjevina,sira,rukotvorina, ali čini mi se sve neorganizovano, bez ozbiljnih kupaca. Uglavnom probaju prolaznici, penzioneri i sindikalci.Predlažemo organizatoru Gegula. Milanu i Mariji Jovičić da to sve malo podignu na veći nivo, uvedu B2B matchamaking,razmisle o novoj lokaciji,uvedu malo red u organizaciju, pa ćemo vidjeti šta će biti na Business Samitu slijedeće godine.Na sajmu nikoga iz komšiluka – Čačak, Užice,Kruševac, neka komšiji crkne krava, kao i u Bosni i ovdje zavist i zloba.
Ali sasvim suprotna priča su ljudi. Zoran i Rade su izutetni i gostoprimljivi domaćini. Vode me svuda po Banji, lijepo se družimo i planiramo poslovnu saradnju.Upoznajem prof. dr Mirsada Nukovića koji me ugošćuje u Novom Pazaru, vodi me na Donji Pešter i Ras, u Sjenici me ugošćuju Meliha,Adnan i Željko iz turističke organizacija Sjenica i vode me na jezero Uvac na vožnju čamcima i posmatranje bjeloglavih supova, obilazak vidikovca i pećina.
Vraćam se u nedjelju naveče u Sarajevo (4 sata vožnje Sjenica Sarajevo preko Priboja). Razmišljam o utiscima. Srbija u unutrašnosti je u lošem ekonomskom stanju. Politika je preuzela negativnu ulogu i ništa se ne razvija, ljudi razmišljaju o odlasku i gašenju biznisa.Žao mi je zbog toga. Slično je i u Bosni i Herzegovini. Kako izaći iz tog začaranog kruga. Kažu prvo se stavi u cipele svoga klijenta da bi ga razumio. (Slika u prilogu). Rade kaže da je ovaj projekat EU SME Week najbolji zato što nema budžeta. Kada nema para, nema ni vlasti, ministarstava,turističkih organizacija, i ostalih potrošaća para da smetaju. Skupljaju se samo ljudi sa inovativnim idejama i energijom da nešto stvarno pokrenu i unaprijede. Možda je to i odgovor na moje dileme.Poduzetništvo i Inovacije za održivi turizam.
Emir Medanhodžić, 02.07.2014.